Smisao sustavnosti

Samo sustavnim radom države i institucija se može pridonijeti dobrobiti naroda. Sustavnost mladima često ide na živce. Danas je životna filozofija da sve mora odmah, pa se onda traži i „fast food“ sustavnost.
Autor: Mario Raguž ponedjeljak, 04. lipnja 2012. u 00:00

Svaki je narod u prosjeku jednako dobar, jednako loš, jednako pošten, jednako zločinački i jednako prijateljski naklonjen prema drugima. Ova tvrdnja stoji ukoliko imamo snage otvoriti misli i zaboraviti povijesne odnose između pojedinih naroda. Upravo zbog odnosa iz prošlosti neki narodi o nekim drugima misle loše. Ukoliko to nije naš narod nego neki udaljeni susjed lakše nam je zadržati objektivnost. Možemo razmišljati i ocjenjivati tko je nekom udaljenom susjedu učinio neku nepravdu te je li njegov susjed bio dobronamjeran ili ratnički raspoložen.

Kada se radi o našem narodu onda nam je teže suditi. Posebice ako je od strane toga naroda stradao netko od naše rodbine ili drugih bliskih osoba. Zato i Hrvati poput drugih naroda imaju najviše problema sa prvim susjedima. Obično je to tako i u drugim zemljama. Možda je jedna od iznimki rat Velike Britanije i Argentine zbog Falklandskog otočja ili Malvina ovisno gleda li se s engleske ili argentinske strane.

Kako se država održava

Gledajući iz ove recesijske situacije čini mi se kako je u današnje vrijeme najvažnije biti zadovoljan životom. A kako ljudi istražuju svašta tako se istražuje i zadovoljstvo.  Tako je Organizacija za ekonomsku kooperaciju i razvoj istražila zadovoljstvo puka u razvijenim zemljama. Kriteriji su bili ekonomska situacija, društvena sigurnost, zdravstveno stanje i stanje istog te svašta nešto. Istražilo se tako da su najsretniji ljudi Danci. Slijede ih Norvežani, Nizozemci, Švicarci i Austrijanci. Lista je duža i može se naći ako netko želi. Zanimljivo je kako su to zemlje visoke stope zaposlenosti, male stope onih koji rade prekovremeno te visokih postotaka obrazovnih dostignuća i životnog vijeka. Naravno, i  plaće su velike i za hrvatske prilike svemirske. Naš prosječan hrvatski čovjek često se može čuti kako govori da je nešto točno kao švicarski sat. Nizozemcima se divimo kako su pobijedili more i povećali svoju zemlju. Njihov gospodarski pojas je sve širi. I Danci svoj koriste puno bolje nego mi. „U Austrijanca se radi kao i u Nijemaca i sve štima“- reći će mnogi naš čovjek. Kada se pogleda to su sve zemlje u kojima sve funkcionira. Može netko reći kako je Norvežanima lako jer su otkrili naftu pa se ima. Jest, stoji i to, ali imaju i vlast koja sustavno brine o dobrobiti države i naroda. Čini mi se kako su to sve zemlje u kojima ima puno više sustavnosti nego kod nas. Kada država nešto isplanira onda se od toga ne odustaje nakon četiri godine kada padne vlast ili nakon dvije ako se razbije kakva klimava koalicija. Pametni ljudi sjednu, razmisle, dogovore se i odrede strategiju s kojom se složi i vlast i oporba. Kada krene provedba onda nema odustajanja. Nakon desetljeća takvog načina funkcioniranja države rezultati su itekako vidljivi, a država daleko odskače od onih koji tako ne rade. Ne znači da kod nas nema mislećih ljudi. Ima ih priznatih od svijeta, ali kao da nam je još uvijek važnije plitko nadmudrivanje i politikantstvo. U skladu sa starom uzrečicom naša se dva svađaju, a treći, koji često uopće nije naš, izvlači korist.  

Plati rundu prijatelju

Hrvatska mlada država, koja je izašla iz „jugoropstva“ i otišla od njezinih faraona, još luta po pustinji i vjerojatno će morati još dvadesetak  kako bi stala na noge i bila u skladu s biblijskim mudrostima iz kojih je moguće izvlačiti pouke, ipak ima dobrih proplamsaja. Rijetko se u našoj svakodnevici može vidjeti jedinstvo nacije od lijevih do desnih, od vjernika do ateista. Nije nogomet, nego su izjave četničkog vojvode i predsjednika susjedne nam Srbije. Sve naše je pokazalo jedinstvo i osudilo vojvodine teritorijalne pretenzije zakamuflirane u snove i snoviđenja. Daj Bože da se tako i nastavi. Samo sustavnim radom države i institucija se može pridonijeti dobrobiti naroda. Sustavnost mladima često ide na živce. Danas je životna filozofija da sve mora odmah, pa se onda traži i „fast food“ sustavnost. Kada godine prođu i ostari se onda je sustavnost „pretemeljita“, pa i to ide mnogima na živce. Sustavan rad na svakom polju donosi više reda u društvo pa se u konačnici bolje i živi. Jest da Velika Britanija nije ni među deset država na listi zadovoljstva, ali ima veliku sustavnost. Tome pridonosi i sustavnost vladavine. Kraljica im Elizabeta i poglavarica Anglikanske crkve slavi dijamantni jubilej. Rijetki su oni koji vladaju 60 godina što jest jest. I proslava će biti skupa. Trajat će četiri dana. Cijena je procijenjena okvirno. To je otprilike iznos koji bi Katolička crkva u Hrvatskoj trebala dobiti tijekom 50 godina ako se umanjena godišnja stavka ne bude mijenjala. A maksimalni iznos je procijenjen na 138 godina dotacije naše Države Crkvi. Nisam čuo zazive koliko se dobrih djela moglo napraviti za taj novac. Je li poglavarica crkve umjesto četverodnevnog „tulumarenja“ mogla osnovati zakladu. A naši „dobrohotni dušobrižnici“ bi znali gdje bi se još moglo potrošiti taj novac. Englezi su i to mislili. Proslavu plaćaju sponzori i prijatelji. I to je sustavnost.