27. nedjelja kroz godinu; Jabuka i rebro

Zaustavimo se malo na izvještaju o stvaranju. Ljudi obično zapamte samo dvije stvari: jabuku i rebro! Naravno da je biblijski pisac neusporedivo dublji od ova dva pojma, od kojih se prvi niti ne nalazi u Bibliji. No to nam može biti dobro polazište za otkrivanje bogatstva Božje poruke o odnosu muškarca i žene u izvještajima o stvaranju.
Autor: p. Antun Volenik, SJ petak, 05. listopada 2012. u 00:00

Prije neki dan razgovarajući s jednim starim paterom iz moje zajednice, osamdesetogodišnjakom, iznenadih se čuvši da ima poteškoće propovijedati glede današnjeg evanđelja. Naime, treba održati misu u jednom samostanu časnih sestara (sestrama koje su više–manje njegovih godina) i on se pita kako komentirati današnje evanđelje o rastavi. Našalih se i rekoh mu da tu ne vidim nikakva problema – one barem s tim nemaju nikakvih problema. Ali ipak…

Današnje prvo čitanje i evanđelje duboko ulaze u muško-ženske odnose i u ono što nazivamo osnovnom stanicom ljudskoga društva – obitelj. Blisko je to svakom čovjeku bez obzira na njegov način života i dob.

Prema dostupnim statističkim podacima u dragoj nam RH od svih sklopljenih brakova svaki peti se rastavlja. Zabrinjavajuća ali ipak nešto bolja situacija nego ovdje u Belgiji gdje je to svaki četvrti, odnosno svaki treći u velikim gradovima. Budući da po crkvenim zakonima formalno ne postoji rastava, ne postoji ni statistika koliko se sakramentalinih brakova u stvari razvede, no iskustva nam kaže da ni njih nije baš malo. 

U oba današnja čitanja stvari su postavljenje prilično patrijarhalno. U oba slučaja muž, odnosno muškarac ima inicijativu. “Farizeji pitaju: Je li mužu dopušteno otpustiti ženu” (usp. Mk 10,2), a u izvještaju o stvaranju žena je stvorena od muškarčeva rebra i on joj nadjeva ime.

Zaustavimo se malo na izvještaju o stvaranju. Ljudi obično zapamte samo dvije stvari iz toga izvještaja: jabuku i rebro! Naravno da je biblijski pisac neusporedivo dublji od ova dva pojma, od kojih se prvi niti ne nalazi u Bibliji (ne spominje se nikakva jabuka). No to nam može biti dobro polazište za otkrivanje bogatstva Božje poruke o odnosu muškarca i žene u izvještajima o stvaranju. Da, treba ih pisati u množini jer postoje dva – “jabuka” je iz prvog, a “rebro” iz drugog. Današnje čitanje uzeto je dakle iz tzv. drugog izvješća o stvaranju koje je, vremenski gledano, starije i koje nam s onim prvim daje pogled na odnos čovjeka i Boga. Naime, izrazi koje mi na hrvatski prevodimo kao Čovjek i Žena u Bibliji su zapravo Čovjek i Čovječica, oni stoje u jednakom odnosu u skladu sa izrazom; “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i ženski stvori ih” (Post 1,27), kako stoji u prvom izvještaju. Ta skladnost i nadopunjavanje muškarca i žene jest ona bitna, osnovna biblijska ideja o čovjeku. Brak, zajedništvo muškarca i žene jest zapravo ispunjenje toga Božjega plana o čovjeku.

Gledajući instituciju braka kroz povijest, a posebno u naše vrijeme, pitamo se da li je Isus ipak bio preidealističan kada je postavio takvo pravilo? Čak ni apostolima kao da nije bilo sve jasno pa su ga ponovo zapitkivali o tome. Isus im odgovara nešto određenije nego farizejima: “Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub” .

(Mk 10,11). Čovjek se u životu može prevariti pa i tako važnim stvarima kao što je izbor životnog partnera i striktno tumačenje ovoga retka pokazuje da odvojen život dvoje supružnika bez sklapanja neke nove ženidbe, jest jedno od mogućih rješenja takve situacije.

Često se katoličkom svećenstvu i redovništvu općenito, zamjera što govore i uče o braku, a sami ga ne žive jer su zavjetovali beženstvo. Ako se vratimo još malo na ovaj događaj iz evanđelja, ali onako kako ga donosi evanđelist Matej, vidjet ćemo da on između ovog razgovora s apostolima i primjera s djecom stavlja Isusov poziv na beženstvo, celibat. Židovski gledano, još jedna Isusova novotarija, skandalozni poziv da čovjek sam sebe onesposobi za ženidbu poradi Kraljevstva nebeskog. Zašto ovo spominjem? Ne samo da bih pomogao mome starom subratu s početka propovijedi, nego da bih pokazao svima vama kako je važno gledati ta dva životna poziva, za mnoge i sakramenta, zajedno jer se oni jedino i mogu ostvarivati u zajedništvu – muškarca i žene u bračnoj zajednici i neoženjene Bogu posvećene osobe i njegove zajednice (svih onih s kojima je ta osoba pozvana izgrađivati Božje kraljevstvo).

Oba ova životna puta, odgovorne životne odluke čine nam se kao da su danas u krizi. Mogli bismo potrošiti tone i tone papira u analize zašto je to tako, zašto se danas ljudi boje odgovornih i dugoročnih životnih odluka. Ipak ja bih vas za kraj uputio na jednu od mnogih zajednica koja želi posvjedočiti da se upravo u zajedništvu tih dviju životnih odluka može ići naprijed, može izgrađivati to Božje kraljevstvo na koje smo svi kao kršćani pozvani.

Bruxelles, 8. listopada 2006.