Hrvatska sramota na vidjelu

Hrvatska, kojom je do prije par dana odjekivalo uvjerenje o toleranciji i slobodi govora postala je komunistička robinja.
Autor: Tanja Popec utorak, 29. siječnja 2013. u 00:00

Ovaj ćemo dan, 29. siječnja, pamtiti kao jednu od većih sramota koju smo pokazali svijetu. Akademska zajednica, kolijevka budućih intelektualaca, i to – zanimljivo – upravo na Fakultetu političkih znanosti, pretvorila se u potop intelektualnog poštenja, bontona i tolerancije. Hrvatska, kojom je do prije par dana odjekivalo uvjerenje o toleranciji i slobodi govora postala je komunistička robinja. Školski primjer zatiranja izražavanja vlastitih stavova, istraživanja i dijaloga preplavio je medijski prostor i mnoge ostavio bez teksta. No, na tu jednu epizodu nastavile su se i druge, i to sve u jednom danu.

Zatvoreno/otvoreno predavanje
Iako su organizatori gostovanja dr. Judith Reisman u predviđenom programu najavili da je predavanje na Fakultetu političkih znanosti zatvorenog tipa, ono je ipak postalo prilično otvoreno. Zasigurno još samo katolički novinari poštuju želje organizatora i ne rade senzaciju od zatvorenih događaja. Kao što, primjerice, novinari nemaju pristup zatvorenoj sjednici Vlade, tako je trebalo biti i na ovome predavanju u kojem je dr. Judith Reisman govorila u sklopu komunikologije na temu „Mediji i različitosti.“ No, netko je ipak otvorio vrata kamerama, mikrofonima i novinarskim perima. Slučajno ili ne? (Nije mi jasna ova napomena organizatora. Možda je ipak moglo i bez toga „zatvorenog“ u najavi predavanja!) I umjesto da studenti prate temu, da im profesor bude korektiv ponašanja i da pokažu mrvicu poštovanja prema gošći, predavačici, i neki slušači, zajedno s profesorom udružili su snage želeći dr. Reisman skrenuti s puta izlaganja. Zanimalo ih je sve drugo, osim teme. Možemo slobodno pitati kako bi prošao neki drugi inozemni gost? Po završetku predavanja, brzinom svjetlosti, portale su preplavile vijesti kako su studenti „napali“ predavačicu, ismijali je i ponizili, a ona im nije željela odgovarati na pitanja. A zapravo se samo držala teme i govorila je različito od onoga što su oni očekivali. No, vjerojatno nije znala da su joj, u svojem ideološkom konceptu „neki“ ljudi „pripremili“ drugačiji teren koji ne podnosi različitost, bez obzira što je zadana tema bila usmjerena različitosti. Bez obzira što su bombastični naslovi vrištali optužbama, tekstovi tijekom dana nisu donosili detalje. A onda su isplivale dvije strane. Jedno su (gotovo naručene) izjave, a drugo su svjedočanstva što su ih studenti pisali na forumima ili svojim Facebook profilima donoseći pravu istinu o predavanju. Neki su imali hrabrosti prići joj nakon predavanja i čestitati za nastup i sadržaj koji im je dala. I ti su studenti sjeme nade za Hrvatsku. Samo ne daj Bože da ih uguši korov u kojem odrastaju.

Konferencija za novinare
Dr. Reisman je na konferenciji za novinare dala jasno do znanja koji je njezin stav o spolnom odgoju. Bez obzira što je seksualna industija toliko jaka i, pod njezinim utjecajem, i djeca spolno sazrijevaju ranije nego prije, jasno je da djeci nitko nema pravo ukrasti djetinjstvo. I ako je „moda“ takva, moramo li prihvatiti baš sve što je „moderno“, bez obzira koliko je pogubno? Dr. Reisman ističe: „Djeci treba dopustiti da budu djeca, a ne da prerano postanu seksualno aktivna.“ Zaprepastio ju je podatak da je ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. Željko Jovanović stučnjak za marketing i farmaciju. No, hrvatski novinari to uporno izbjegavaju uočiti. „Svjedoci smo porasta spolno prenosivih bolesti među mladima i farmaceutske su kompanije umiješane u to. To je lobi koji je u Americi čak jači od duhanske industrije“, napomenula je novinarima američka znanstvenica. „Zalagala sam se za spolni odgoj i nisam u tome vidjela ništa loše. Mislila sam da će djeca učiti osnovne informacije o spolnosti kao što će učiti i dijelove tijela. Ali prevarila sam se. Spolni odgoj nije prilagođen mozgu male djece jer djeca nisu sposobna kritički razmišljati, pogotovu ona od 5, 6 ili 13 godina, te se u njemu radi na hiperseksualizaciji mladih. Na taj se način potiče da glume slike koje su vidjeli i ono što su čuli jednako kao što nakon škole 'vježbaju' matematiku“, dodala je. No, zbog svojega nastupa pred novinarima neki iz publike dobacivali su joj da je homofob! Je li njezin govor bio nekome uvreda? Procijenite sami.

Netko nas je prevario?
Paralelno s njezinim gostovanjem u Zagrebu, i mediji su radili svoj dio posla s tendencioznim dokumentarcima i s naglaskom na jednoj strani priče, onoj suprotnoj od Reismanove. Zar je moguće i da je, zbog tehničkih problema, otkazana projekcija filma u jednom od većih zagrebačkih kino-centara? A naslov filma je: "Kinsey's Paedophiles, Secret History.“ I dok mediji uporno skrivaju istinu o radu dr. Judith Reisman, njezin suputnik u hrvatskoj turneji, britanski novinar Timothy Tate u razgovoru za HKR razotkrio je prijevaru Jovanovićevog tima. Naime, predstavljajući program spolnog odgoja u Velikoj Britaniji, rekao je da roditelji ondje imaju pravo izbora kakav će spolni odgoj slušati njihova djeca. Istina, i ondje je postojao pokušaj univerzalnog programa, no nakon intenzivne reakcije roditelja, ponuđena su dva, a osim toga, roditelji mogu odabrati i opciju da djeca ne slušaju taj sadržaj. Kada je Jovanovićev tim predstavljao Kurikulum zdravstvenog odgoja, naglasio je da su radili po anglo-saksonskom modelu. Već smo čuli vijesti kako je propao Nordijski seksualni institut zbog neznanstvenosti. Ali, tko nam je sakrio istinu o tome da Velika Britanija, koja je također članica EU, nudi mogućnost izbora roditeljima kakav spolni odgoj žele za svoju djecu? A izbor programa jedino je što želi i Hrvatska.