Oksimoronom protiv prirode

S jedne se strane apelira na povratak prirodi, a s druge čovjeka se pokušava robotizirati, i to ne samo zbog manipulacije, nego iz očaja da se čovjeku dadne smisao.
Autor: Zvonko Franc Photo: www.facebook.com petak, 02. kolovoza 2013. u 14:20

Oksimoron je stilska figura u književnosti specifičnost koje je u spajanju nespojivoga. Ne znam ni sam točno, ali nekako mi je potrebna da bih odgovorio na zbunjenost koja me zatekla.

Naime, u današnje vrijeme, u društvu se često koristi termin ekološka svijest, postoje već specijalizirane institucije i društva koja se bave zaštitom pojedine ugrožene vrste biljaka ili životinja.  
 
Mogu slobodno napisati da je ekologija postala unosan biznis, zapravo točnije je pitanje ima li "ekologija" još uvijek neke veze s ekologijom ili se tu radi samo o mimikrijskoj sposobnosti ekonomije (kapitalizma), ulaska u svako područje i eksploatacije istog. Jer, budimo realni, ako je to isto učinila religiji zašto to ne bi učinila ekologiji? No, nećemo sad o prokletstvu liberalnog tržišta, o relativizmu…
 
Istrgnuti čovjeka iz prirode
 
Zanima me jedna druga pojava, no prije toga jedna ilustracija. Zamislite vatrogasce koji požar gase vatrom! Takva situacija je smiješna, ako ne i apsurdna. A sad zamislite da se protiv globalnog zatopljenja borimo zakonom koji bi dozvoljavao upotrebu samo jednog plina u rashladnim uređajima, i to freona! Ne treba ni komentirati. To bi samo 'bedak' učinio. Ali to mi činimo!

Društvo u kojem živimo, društvo je oksimorona, spajanja nespojivoga, izvrtanja poredaka i hijerarhija vrijednosti i vrjednota. S jedne se strane apelira na ekološku svijest, povratak prirodi, a s druge, čovjeka se pokušava istrgnuti iz prirode, robotizirati ga, učiniti ga mašinom, izolirati ga i to ne samo zbog lakše manipulacije, iskorištavanja, nego iz očaja da se čovjeku dadne smisao iz besmisla.  
 
S druge strane u društvu se provodi jaka kampanja protiv svakog faktora koji pokušava u čovjeku reanimirati duh. Biti religiozan je staromodno, bezvezno, htjeti tražiti „Nešto Više“ je glupo i trošenje vremena. Pogledajte reklamne slogane: "Jer ste vi na prvom mjestu", "Jer vi to zaslužujete!", "To je ono što ste tražili!", "Za ljude sa stavom!", "Cijela istina pola cijene!"… Nije mi cilj 'sotonizirati' ljude koji su uložili ogromne napore prije nego su tih nekoliko riječi postavili pred ime svoje kompanije i izložili se riziku da im posao propadne, nego uzeo sam te slogane iz svakidašnjeg života, jer lijepo odražavaju stanje društva u kojem živimo, a to je vrijeme ludila.

Moram priznati da se ponekad iskreno zapitam, gledajući reklamne spotove, jesam li ja već u nekoj ludnici a da toga nisam svjestan? Doista sam ljut kad mi netko tako besramno laže s televizijskih ekrana, uvjeravajući me da sam ja "baš to tražio" ili da "sam ja to zaslužio" ili da sam glup i čovjek bez stava ako ne čitam novine koje su "za ljude sa stavom" ili da mogu pročitati "cijelu istinu za pola cijene", a probdio sam noći i noći ne bih li shvatio što sam u određenom postupku napravio istinito, a što je bila laž... Ima jedna pjesma TBF-a pod nazivom "Masovna hipnoza" koja to jako dobro oslikava.
 
Borba za prirodu borbom protiv prirode
 
Kako možemo vatru gasiti vatrom? Kako se možemo boriti za prirodu borbom protiv prirode?
Kako možemo toliko reklamirati povratak prirodi, ako se stalno udaljavamo od nje, ako nas tjeraju iz nje i trpaju u rezervate, megalomanske betonske i bezlične kaveze zgrada? Kako?

Za ilustraciju, u Hrvatskoj je najunosniji biznis, poslije droge, prostitucije i kreditiranja, trgovanje nekretninama. Netko će reći da je to razumljivo s obzirom na ekonomsko-društvenu situaciju u Hrvatskoj i svijetu, što je točno, ali problem je u tome što netko ne vidi pogrešnost takve politike. Jer, ako svi žele živjeti u gradovima, znači da nešto ne štima u uređenju države. To znači da ljudi na selu nemaju perspektivu! To znači da nam je država centralizirana, da se ne razvija ravnomjerno, jer kako drugačije protumačiti činjenicu da je netko spreman preuzeti rizik kreditnog zaduženja za cijeli život kako bi si kupio nekih tridesetak kvadrata u gradu? Za mene je to znak očaja i promašene politike onih koji bi trebali voditi društvo u prosperitet i pravedno društvo.
 
Jeste li se ikad zamislili nad značenjem sintagme "netaknuta priroda“? Obično se koristi za komadiće prirodnog prostora u koje čovjek ne smije intervenirati, već ih mora prepustiti samoj prirodi. Ali, zar čovjek nije dio prirode? I tu se meni otkriva apsurdnost cijele situacije koju sam napomenuo na početku. S jedne strane smo svjesni važnosti očuvanja okoliša u kojem živimo i vezanosti uz njega, a s druge strane učiniti ćemo sve da tu prirodu u čovjeku uništimo. Problem je u tome što to nije jedini primjer kojeg možemo upotrijebiti kao objašnjenje stilske figure u književnosti pod nazivom oksimoron.