Nova godina, novi put i nova evangelizacija za obitelj

Papa Franjo potiče na novu evangelizaciju i mijenjanje ustajalih načina razmišljanja. Mislim da u našoj domovini postoji izuzetno dobar temelj na kojem ta nova evangelizacija može početi. U obitelji i kroz obitelj. Treba započeti poput transfuzije krvi. Kapilarno, a onda polako optokom po cijelom krvotoku u organizmu jer samo će tako hrvatsko tijelo nanovo oživjeti i pripremiti se za bolje sutra.
Autor: Martina Šimunić Photo: www.nasa-obitelj.com četvrtak, 02. siječnja 2014. u 08:02

Kada čovjek prođe neki put kojim je zadovoljan, jer složivši bilancu svega pozitivnog i negativnoga što ga je snašlo na tom putu, ostaje zapanjen činjenicom da ta bilanca nije toliko bitna, koliko je bitno to što iz čovjeka jednostavno izleti uzdah: Hvala i slava Bogu.

Ulazak u novu godinu uvijek je vrijeme za neko pospremanje i sagledavanje prijeđenog puta. To mogu reći i ja koja sam kao kolumnistica portala Laudata s vama provela posljednje dvije godine pišući o obitelji, dijeleći vaše i naše zajedničke brige iz jednog posebnog kuta, mene kao osobe koja se stručno bavi tom tematikom radeći u Obiteljskom savjetovalištu, ali što je još važnije, mene kao laika koji je uvjeren da je Bog još u svom stvaralačkom činu zacrtao poseban plan za ljudsku obitelj. Taj plan u našem društvu mogao je lako biti zaboravljen da nije Laudata i drugih laičkih angažmana. I ne samo laičkih, što je termin naše katoličke teologije, nego i građanskih angažmana koji su doveli do toga da s ponosom možemo reći da smo narod kojemu je Božja slika o čovjeku bitna.

Dragi čitatelji, ovom prilikom se želim za jedno vrijeme oprostiti s vama. Naime, i ja sam posljednjih devet mjeseci prošla jedan put. Kada sam rodila treće dijete na blagdan sv. Stjepana nisam mogla drugo doli zahvaliti Bogu. Ipak, moram priznati da me na važnost te zahvale zapravo podsjetila moja starija kćer. Vidjela je moje suze dok pokušavam dojiti novorođenče, koliko sam iscrpljena (da ne kažem jadna) i koliko se mučim s «ljepotama» postporođajnog razdoblja. Nije ništa rekla nego «Mama, zar nisi sretna što nam je Bog dao seku?»... To njezino pitanje – utjeha samo je potvrdilo moje osobno uvjerenje da u obitelji svi jedan od drugoga uče, da ne možemo jedni bez drugih i da je Bog onaj koji podupire taj proces.

Obitelj nije sama jer je uz nju njezin Stvoritelj, ali ona također nije izolirana od društva i društvenih procesa. Ona je sastavni dio društva. To znači da joj je potrebna potpora društva i svega što čini ljudske socijalizacijske procese. Za nas vjernike tu je i Crkva, koja se na osobit način brine o obitelji. Crkva je zadužena za ispravan i jasan nauk, ali i kvalitetnu potporu koja je obitelji danas potrebna više nego ikada prije.

Mislim da je važno da svatko tko želi pomoći sebi i svojoj obitelji gleda na Crkvu kao majku koja će mu pomoći na tom putu. Ne čini ništa umjesto njega, već bdije, podupire i moli za svoje čedo.

Puno je primjera kako Crkva podupire obitelj u našem hrvatskom društvu. Htjela bih s vama podijeliti posebno iskustvo supruga i mene koje smo doživjeli na jednom zajedničkom putu u Italiju u župu u Bovoloneu kod Verone. Put je organizirao Ured za obitelj pri HBK s ciljem upoznavanja posebnog oblika obiteljskog pastorala koji se provodi u Italiji. Na putu su bili predstavnici iz svih nadbiskupija i biskupija u Hrvatskoj. Tamošnji župnik i voditelj novog obiteljskog pastorala naveo je kako je riječ o novom obliku djelovanja na župi iza kojeg je stala i Talijanska biskupska konferencija, a provodi se, rekli bismo, eksperimentalno. Voditelj projekta, župnik (kazao je kako nije htio prihvatiti ponudu da postane biskup da bi se mogao posvetiti ovom projektu) pristupio je obiteljskom pastoralu sagledavajući ga u njegovim povijesnim izvorima, prije nego što je Crkva pastoral počela provoditi po teritorijalnom principu, organizirajući župe i biskupije. Kako se naviještanje evanđelja provodilo prije ustanovljenja župa, biskupija i izgradnje crkava? Odvijalo se u obiteljskim zajednicama. Obitelji su se okupljale u obiteljskim kućama i tamo se naviještala Riječ i slavio Gospodin. Ovaj oblik pastoralnog djelovanja on primjenjuje u svojoj župi i širi se po cijeloj Italiji. Osim redovnih župnih aktivnosti uočili smo dvije aktivnosti: prva je neprestano 24-satno klanjanje pred presvetim, a drugo je molitveni susret više obitelji po obiteljskim kućama organiziran na jednostavan način. Također, župni obiteljski pastoral organiziran je prema dobi djece u obiteljima. Od malenih, preko osnovnoškolskih do obitelji s adolescentima s posebnim naglaskom na pripremu za sakramente.

Koje su obitelji spremne na ovaj način živjeti vjeru? Koje obitelji žele svoju vjeru upoznati na ovaj način? Koje su župe voljne tražiti nove načine pastorala obitelji? Uvoditi novitete, krenuti u promjene? O kome to ovisi?

Naravno, u dobroj mjeri o samoj obitelji. Točnije, o nosiocima obitelji, bračnom paru. Uvijek je bračni par taj koji se oduševi spoznajom da je njihov brak sakramentalan i da to znači obilje milosti koje tek treba otkriti i integrirati u svoj život. Takova je spoznaja milosna. A milost čovjek otkriva u susretu s Bogom, u komunikaciji s njime preko molitve. Zapravo početak bilo kakavog pastoralnog djelovanja jest bračni par koji moli. Svaki osobno, a onda zajedno.

Imamo li mi u Hrvatskoj ovakav oblik pastoralnog djelovanja? Mislim da imamo. Barem neke dijelove. Još uvijek nedostaje potpuni sklad između svećenika i obitelji koje se odlučuju angažirati na ovaj način. Bilo bi nepravedno reći da nemamo jer odakle bi se rodile inicijative poput one «U ime obitelji» ili organizirane udruge poput «Grozda i «Vigilare» i ostalih da nije bilo svijesti da je Bog onaj koji vodi čovjekov život i da je cilj ljudskog života spasiti dušu.  Nedavno je i predsjednik Vlade komentirao djelovanje katoličkih laičkih udruga ovim riječima: «Oni fakat vjeruju u te stvari». Veliki kompliment iako predsjednik Vlade nije svjestan da je uputio kompliment i koliko njegove riječi pogađaju u srž stvari.

Papa Franjo potiče na novu evangelizaciju i mijenjanje ustajalih načina razmišljanja. Mislim da u našoj domovini postoji izuzetno dobar temelj na kojem ta nova evangelizacija može početi. U obitelji i kroz obitelj. Treba započeti poput transfuzije krvi. Kapilarno, a onda polako optokom po cijelom krvotoku u organizmu jer samo će tako  hrvatsko tijelo nanovo oživjeti i pripremiti se za bolje sutra.