Odgovara:

fra Tomislav Glavnik

ponedjeljak, 15. travnja 2013.

U što vjeruju Židovi

Hvaljen Isus i Marija! Našao sam ovdje tumačenje kako je Krist sašao nad pakao: http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=779

Koliko sam shvatio, u dolini mrtvih, su bili i pravednici i nepravednici. Znači li to, da do dolaska Isusa nije bilo ni pakla, ni raja, ni čistilišta? Nisu li ipak Židovi vjerovali u pakao i raj.. ili se varam?

Hvala Vam puno!

Poštovani!

Tekst Katekizma što ste ga čitali i o njemu razmišljali u broju 634 govori da se Kristov silazak dogodio u vremenu. Samom tom činjenicom implicira se i drži da Isus Krist kao druga božanska osoba vječan, bezvremen, bez početka.

Sagledavajući tu činjenicu tako, ne govori se da do Kristova dolaska nije bilo pakla, raja ili čistilišta. Više treba gledati odnos čovjeka prema grijehu, odnosno posljedicama, koje grijeh čini nad čovjekom tj. njegovom dušom.

Židovi ne ispovijedaju vjeru u čistilište i pakao, kao što to rade kršćani, osobito rimokatolici ili pravoslavni.

U kršćanstvu je pakao posljedica učinjenog grijeha, a čistilište se shvaća kao mjesto pročišćenja i sredstvo za "vlastito poboljšanje", kako bi se ušlo u raj.

Židovi smatraju da je smrt posljedica grijeha. Isto tako, iako ne ispovijedaju vjeru u pakao, posjeduju mistične pretpostavke u koje se ubrajaju slike o paklu, sotoni i otkupljenju. Njih pronalazimo u sekundarnoj literaturi i tzv. apokrifnim spisima, koji nisu kanonski odnosno službeni. Mistično zamišljanje tih slika mijenjalo se kroz vrijeme i različita shvaćanja. No, židovstvo je vrlo racionalna vjera, dapače ukorijenjana u čvrtom razumu, kako ne bi izgubila monoteističku odrednicu. Usprkos svima - nazovimo ih to tako - podložnostima vremena i osoba da "uvedu" pojam pakla, židovstvo se uspjelo oduprijeti. Tako su se mijenjala i shvaćanja nekoć posve drugačije shvaćanih izraza židovske Biblije u pogledu Gehene ili Šeola uz različita mjesta, u kojima su ljudi bili mučeni vatrom, ukoliko su se u životu ukaljali kakvim grijehom.

Židovstvo je razlikovalo tri vrste ljudi: pravednike, grešnike, koji nisu u životu bili kažnjeni i "okorjele prijestupnike" (potpuno loše).

Židovski povjesničar Josip Flavije pisao je o krilu Abrahamovu i ponoru između različitih mjesta u kojima se duše zadržavaju. I u tom apokrifnom spisu "Legenda o Abrahamu" piše da je praotac ušao u Šeol i k sebi uzeo duše nepravednih, koji su već učinili dovoljno pokore i ispaštali za svoje grijehe.

No. Maimonides, jedan od najvećih židovskih filozofa i teologa, koji je živio u 12 stoljeću, je rekao da su slike o paklu izvanredno pedagoško otkriće, kako bi se još uvijek nezrelo čovječanstvo potaklo na obdržavanje Božjih zapovijedi.