Odgovara:

s. M. Berislava Grabovac

utorak, 07. siječnja 2014.

Život redovnica

Hvaljen Isus i Marija! Voljela bih znati kako izgleda život te kako izgleda dan, jedne redovnice (konkretno u Vašem redu), kako se postaje redovnica i koliko to traje... Također voljela bih znati odlučuju li se u današnje vrijeme mlade djevojke za odlazak u samostan i dogodi li se ikada da neka djevojka odustane od toga. Hvala!

Hvaljen Isus i Marija! Kako izgleda dan jedne redovnice zavisi naravno od reda u kojem se nalazi, od toga je li red kontemplativni ili aktivni, od toga čime se bavi, od toga koju dužnost jedna sestra ima u svom redu i slično. Naša Družba sestara milosrdnica je aktivna družba, rad i aktivnost je dio naše karizme pa to utječe sigurno i na izgled jednog našeg dana, a i na to da mi unutar zajednice imamo vrlo različite dnevne rasporede. Ono što je zajedničko je naša zajednička molitva ujutro i navečer, časoslov i misa nakon kojih sestre odlaze na svoje poslove. Kako smo mi dosta brojan red s različitim djelatnostima to u praksi znači da neke sestre idu na svoj posao unutar samostana, neke odlaze u škole i bolnice izvan samostana u kojima rade, a neke rade u našim ustanovama - recimo naša Ženska opća gimnazija, vrtić i Duhovno-obrazovni centar u Lužnici gdje obično nemaju radnog vremena u pravom smislu nego vode cjelokupni život ustanove. Nastojimo koliko je moguće i na večernjoj molitvi se naći zajedno, ponekad nije moguće, ali to je sve dio našeg poslanja. Konkretno - to znači da ujutro smo svi zajedno na molitvi i na misi, (koja počne u 6 ili nešto ranije kako u kojem samostanu) većina i na doručku, a zatim odlazak na te naše različite poslove. Oni koji su doma na zajedničkoj molitvi su i u podne i navečer, ostali, ako ne mogu, mole časoslov kasnije kad uspiju. Za ulazak u samostan djevojka koja je zainteresirana najprije upoznaje zajednicu kroz posjete, kontakte, boravak u samostanu, duhovne obnove.... (obično se za prvi kontakt se bilo kome od nas, a onda se dogovori s voditeljicom koja odgaja pripravnice pa može doći i u posjet, ako želi i na nekoliko dana) Ako se odluči ući u samostan prolazi najprije jednu pripremnu godinu, zatim ulazi u postulaturu koja traje opet jednu godinu i to je prva faza redovničkog odgoja. Nakon toga ulazi u novicijat koji traje dvoje godine i tada se već zove "sestra", već je dio Družbe samo nema još redovničko odijelo. Novicijat je vrijeme najintenzivnijeg odgoja i života povučenog od nekih vanjskih aktivnosti, i ako nakon njega želi položiti zavjete onda se zavjetuje na tri godine i time započinje vrijeme privremenih zavjeta (juniorat). Tada već može ići studirati, raditi, uključuje se u aktivan život zajednice i već ima redovničku odjeću. Nakon toga opet zavjeti na dvije godine i onda tek doživotni. Svaki put kad zavjeti "isteknu" slobodna je otići ako uvidi da to nije za nju. Dakle, od ulaska najmanje 4 godine do polaganja prvih zavjeta i onda još najmanje 5 godina do doživotnih. Kako vidite to je dosta dugo razdoblje upravo zato da se osoba i dobro pripremi i dobro razmisli. Kroz cijelu pripremu do zavjeta može se odustati bez problema i naravno da postoje osobe koje kroz taj cijeli proces vide da to nije njihov put i odlaze. Ima ih i koji dolaze i ostaju. Taj dugi put odgoja ustvari želi iskristalizirati ono što je Bog "urezao" kao zvanje jednoj osobi - ako je to redovnički život da ga nauči živjeti i prihvaćati sa svim teškim i lijepim stranama, ako nije da se na vrijeme okrene traženju svoga pravog puta. Evo, već sam puno toga napisala, a opet imam osjećaj da je to daleko od prikazivanja prave slike redovničkog života. Za sva daljnja pitanja stojim Vam na raspolaganju, a moj savjet je, ako Vas zanima redovnički život otiđite do samostana osobno, doživite ga iz prve ruke - nitko neće od vas očekivati da odmah postanete "časna sestra", a uglavnom svi samostani i družbe imaju tu mogućnost da ih se dođe upoznati.